Biti samohranom u najidealnijim kasnim četrdesetima iznimno je turbulentno, a kad ide ruku pod ruku s veličanstvenim simptomima perimenopauze, bit ću skromna, ako kažem da je u rangu najžešćih avantura Indiane Joenesa (one u najboljim godinama pamte spomenuti lik, a one koje tek dolaze u te godine neka konzultiraju google). Svaki je dan izazov, uzbuđenje, balansiranje po oštrici, kombinacija, dosad još nepoznatih, promjena raspoloženja, euforije, kostobolje, visokog i niskog tlaka, temperature i začepljenog nosa…Uglavnom, kad osjetim potrebu za hitnom rehabilitacijom u nekoj finoj ustanovi koja šakom i kapom dijeli umirujuće medikamente i kofeinske nadogradnje, jedan pogled na moju frikušu, moje čudo (uz malo disanja i brojanja do milijun, ponekad), vrati me u našu priču koja je trebala biti baš ovakva i nikada drugačija, baš sada, a ne ranije i baš ovdje, a ne drugdje.
Comments